Uvod

Riječ Orjuna, kratica za Organizacija Jugoslavenskih nacionalista, i neke izvedenice iz iste prisutne su  u javnoj sferi i suvremene Hrvatske. Primjerice, prije nekoliko godina predsjednica republike etiketirala je dio Hajdukovih navijača upravo epitetom orjunaši.[1] Izraz ORJUNA, dakle  funkcionira kao svojevrsna uvreda. Ipak, nije jasno koliko prosječan građanin Hrvatske zna o povijesti ove organizacije, njezinoj organizaciji, djelovanju i ideologiji. Ta dihotomija, relativna prisutnost pojma u javnoj sferi s jedne strane i slabo poznavanje  organizacije na koju se taj pojam odnosi s druge strane, čini Orjunu relativno zanimljivim predmetom povijesnog  istraživanja.

Svrha ovoga rada je, kako se iz uvodnog razmatranja može razabrati,  jest dati kratak prikaz nastanka, djelovanja, organizacije i ideologije Organizacije Jugoslavenskih nacionalista kao i uputiti u relevantnu historiografiju o ovoj temi. Ciljevi rada uvelike određuju njegovu strukturu. Prvi dio navest će najvažnija djela koja se bave ovom temom. Drugi dio pokušat će prikazati djelovanje određenih studentskih organizacija s kraja XIX. i početka XX. stoljeća koja u ideološkom pa i u organizacijskom pogledu predstavljaju  preteče Orjune. Treći dio u najkraćim crtama će prikazati organizaciju i djelovanje. Četvrti dio osvrnut će se na članstvo organizacije, kao i na njezinu krizu od 1923. i nestanak 1929. Posljednji dio kratko se osvrće  ideologijom Orjune i nastoji dati odgovor u kojoj mjeri su značajke fašizma prisutne u ideologiji Orjune.

---

[1] Kolinda Grabar Kitarović; Orjunaši odgovarat ćete za prekid i za svastiku, https://www.slobodnadalmacija.hr/novosti/hrvatska/clanak/id/316434/kolinda-grabar-kitarovic-orjunasi-odgovarat-cete-za-prekid-i-za-svastiku (posjet 15. 01 2020)

Historiografija o ORJUN-i

Čini se da je prvi koji se znanstveno bavio fenomenom Orjune bio srpski povjesničar  Branislav Gligorijević.  Kako sam  Gligorijević navodi njegov članak, Orjuna, objavljen 1963. u sklopu zbornika Istorija XX. Veka, prvi je koji se na taj način bavi temom Orjune. Raniji tekstovi, koji se ove teme samo sporadično dotiču  nisu dominantno historiografske, već više političke i memoarske prirode.[1] Gligorijevićevu radu treba priznati određene kvalitete. Autor nastoji razumjeti osnivanje i djelovanje  Orjune u kontekstu zamršen nacionalnih i klasnih odnosa u Kraljevstvu SHS.[2]

Nadalje, autor objašnjava kako je funkcionirala organizacija Orjune te daje ugrubo presjek članstva iste. Konačno, autor se relativno detaljno bavi djelovanjem Orjune. Navodi brojne sukobe s različitim organizacijama (Hano, Srnao, KPJ) u koje su se orjunaši upuštali.[3] Neupitna je kvaliteta to što se u prikazu djelovanja ORJUN-e Gligorijević ne fokusira na samo jedan geografski dio bivše jugoslavenske države već prikazuje djelovanje iste na području čitave Kraljevine SHS.

Neosporno vrijedan, Gligorijević pristup rad ima i određenih mana. Primjerice, rad nigdje niti ne spominje različite omladinske organizacije s kraja XIX. i početka XX. stoljeća koje možemo promatrati kao preteče Orjune. Nadalje, njegovo shvaćanje ideologije ORJUN-e snažno je uvjetovano marksizmom te bi se danas moglo smatrati zastarjelim.[4]

Drugo djelo koje bi u pregledu historiografije o Orjune bilo važno navesti jest članak Dalmatinsko orjunaštvo Tončija Šitina objavljen u seriji podlistaka (feljtona) u Slobodnoj Dalmaciji 1991.

U skladu s nazivom, Šitinov članak se prvenstveno fokusira na djelovanje ove organizacije na području Dalmacije. Nadalje, Šitin za razliku od Gligorijevića  nastoji (doduše nespretno) povezati ideologiju i organizaciju ORJU-e s različitim predratnim studentskim organizacijama.[5]

Radovi mlađih povjesničara često se  bave  odnosom (sukobom) Orjune sa hrvatskim strankama kao što su HSS i HPS. Takvi su radovi članci Splitski orjunaški list Pobeda i Stjepan Radić Ivana Boškovića[6] i fra Petar Glavaš i ORJUNA u Tučepima [7] Ivana Hristića i  Ane Biočić. U novijoj historiografiji o ovoj temi posebno mjesto zauzima članak Steve Đuraškovića Ideologija organizacije jugoslavenskih nacionalista, koji nastoji ideologiju Orjune analizirati metodama kulturnog pristupa fašizmu nasuprot starijim metodama obojenim marksizmom.[8]

---

[1] Branislav Gligorijević, „ Organizacija jugoslavenski nacionalista-Orjuna“ u: Historija XX. Veka, sv 5, ur. Dragoslav Janković (Beograd: institut za društvene nauke, 1963) 315.

[2] Ibid, 316-20.

[3] Ibid, 333-8, 322-6, 345-6, 362-4, 375-8.

[4] Stevo Đurašković, „Ideologija organizacije jugoslavenskih nacionalista“,  Časopis za suvremenu povijest, 43/1 (2011) 226-7,  230.

[5] Tonči Šitin,  „Dalmatinsko orjunaštvo”, Slobodna Dalmacija, Split, 18. travnja–10. svibnja 1991.

[6] Ivan Bošković, „Splitski orjunaški  list Pobeda i Stjepan Radić“, Časopis za suvremenu povijest, 39/1 (2007): 117-132.

[7] Ivan Hristić i Ana Biočić, „ Fra Petar Glavaš i Orjuna u Tučepima“, Croatica Christiana Periodica, 36/69 (2012): 85-103

[8] Đurašković, „Ideologija Organizacije jugoslavenski nacionalista“, 227.

Ideologija Orjune

Ideologija Orjune temelji se dva ključna elementa. Prvi jest ideja unitarnog jugoslavenstva. Prema tom uvjerenju Hrvati i Srbi (i Slovenci) su zapravo jedan narod koji su imperijalne sile (Habsburška Monarhija, Osmansko Carstvo) pokorili i odvojili. U skladu s tim uvjerenjem Orjunaši su mnoge hrvatske (Hrvatska zajednica, HSS), ali i Srpske političke  opcije (Radikalna stranka) shvaćali kao plemenske separatiste.[1]

Drugi važan element ideologije Orjune jest ideja palingenetičke nacionalne revolucije. Ideja palingeneze karakteristična je za fašističke pokrete i označava uvjerenje da se različiti društveni konflikti koje se prirodno javljaju u demokratskom društvu ( konflikit: rad- kapital ili tradicionalne vrijednosti- sloboda pojedinca)  mogu i moraju biti prevladani nasilnom revolucijom i izgradnjom organski funkcionirajući državne zajednice. Takva imaginarna zajednica,  po fašistima, zadržala bi pogodnosti koje je proizvela modernizacija (industrijalizacija, znanost i tehnologija) neutralizirajući nusprodukte iste (već spomenuti konflikti). U takvoj zajednici, volja i sloboda pojedinca, nužno mora biti podređena interesima zajednice, države.[2]

Pošto je Orjuna vjerovala u palingenezu, no nikada nije pokušala ući u konflikt sa starim elitama (kralj, vojska, crkva, kapital) Đurašković Orjunu karakterizira kao protofašističku organizaciju.[3]

---

[1] Đurašković, „Ideologija Organizacije jugoslavenskih nacionalista“, 234-5,232.

[2] Ibid,  227-8.

[3] Ibid, 245-6.